Meni se ne javljas, a cujem da se cudis sto se ni ja ne javim tebi. Znas, umorila sam se od trcanja za ljudima. Sad idem samo onima koji mi dolaze u susret !
уторак, 28. мај 2013.
Lose sam u zadnje vreme, ni sama ne znam pravi razlog. Umorna sam od silnih lazi koje slusam svaki dan ,iako znam istinu. Da li je ovo vreme kada me bez srama gledas u oci, i lazes me kao da sam mala devojcica, koja jos misli da su ljudi dobri?! Budalice moja, svaki put se nasmejem, naucila sam kakvi su ljudi, prestani da me uveravas da me volis, ne trebam ja sazaljenje, niti ljubav, davno sam prestala da verujem, da me neko moze voleti.♥
понедељак, 27. мај 2013.
Najgore je ono kad vise nemas snage,nemas snage ni zasta.Pa cak ni da dises. Zeleo bi samo da se sklupcas u neko cose i gledas u jednobojni zid. Bez suza,bez krika,bez ikakvog znaka da jos dises,da si jos ziv. Samo ta prokleta tisina. Tako hladna,jeziva,iritirajuca. Nije ti vise ni stalo. Svaka rec je kao na nekom izumrlom jeziku,samo cujes nesto,neki zvuk. Kao da je neko iskljucio zvuk. Muka ti je od svega,od ovih ljudi,ove sobe,ovog kraja. Pobegao bi daleko,daleko,daleko...Gde te niko ne zna,gde te niko nece uporedjivati,niko te nece kriviti. Gde ce te neko voleti onako istinski,gde ce ti se sreca osmehnuti i bar jednom u zivotu bio srecan,al onako stvarno. Ali jebiga to je nemoguce,jebena realnost. I sta onda ostaje? Samo proklet bol. Bol koji te razara,kida svaki deo tebe na komadice.Onako nevidljivo,necujno,ali previse bolno.Ali samo za tebe. Razara dusu,razara vec napuklo srce.Gubi se snaga,polako sklapas oci. Boreci se da ne zaplaces i u tom,tom tako mirnom monotonom trenutku potekne jedna suza. Polako klizeci ti niz obraz. Pogledas u plafon,pokusavajuci da se suzdrzis. Ali ne uspevas,nisi toliko jak. Pocinjes da jecas i tad svatis. Svatis da si uvek bio i bices dovoljan sam sebi. Da niko te nece voleti takvog kakav jesi,jer ipak posle nekog vremena ce te kritikovati. I nisam se promenila samo sam prestala da budem ono sto ste vi svi hteli. Niko nije savsren,pa cak ni ja.
недеља, 26. мај 2013.
четвртак, 23. мај 2013.
уторак, 21. мај 2013.
E, ovako ja zamisljam vezu:
- Zezanje!
- Golicanje!
- Da se može pricati o ozbiljnim stvarima!
- Kad setate ulicom, gurate jedno drugo!
- Kad te bez ikakvog razloga zagrli i poljubi!
- Kad pred drugovima njegovim kaze ona je ta!
- Kad ukrade cvet za tebe!
- Kad si tuzna, a on lupa gluposti samo da te nasmeje!
- Kad se rvate i on te pusti da pobedis, iako zna da si slabija!
- Kad te pozove samo da ti cuje glas!
- Kad ga izvredjas, a on ti kaze volim te.
субота, 18. мај 2013.
петак, 10. мај 2013.
I legnem navecer.Sklopim oci.Sanjam sve sto se nikada nece dogoditi.Ja u tvom narucju,ti mi govoris koliko me volis.Poljubis me,onako najlepse kako samo ti znas.I onda se smejemo,sretni,zagrljeni,z ajedno.I onda...Onda suza krene. Jer ti mene ne volis ni kao prijateljicu, a kamoli kao devojku.I tako sa tim snovima i suzama u ocima utonem u san.Jutro...A ujutro se probudim i kao da sa se nista nije dogodilo.I tako svaku noc...
недеља, 5. мај 2013.
Been working so hard
I'm punching my card
Eight hours, for what
Oh, tell me what I got
I've done this feeling
That time's just holdihg me down
I'll hit the ceiling
Or else I'll tear up this town
Now I gotta cut
Loose, footloose
Kick off your Sunday shoes
Please, Louise
Pull me offa my knees
Jack, get back
C'mon before we crack
Lose your blues
Everybody cut footloose
You're playkng so cool
Obeyin every rule
Dig way down in your heart
You're yearning, yearnkng for some
Somebody to tell you
That life ain't passing you by
I'm trying to tell you
It will if you don't even try
You can fly if you'd noly cut
Loose, footloose
Kick off your Sunday shoes
Oowhee, Marie
Shake it, shake it for me
Whoa, Milo
C'mon, c'mon let's go
Lose your blues
Everybody cut footloose
We got to turn you around
You put your feet on the ground
Now take a hold of your ball
I'm turning it
субота, 4. мај 2013.
среда, 1. мај 2013.
Uvek dodje taj trenutak,kad na kraju dana svatis da je sve gotovo.Da je dan koji si toliko cekao,o kome si toliko mastao..zavrsen.Onda te obuzme onaj poznat osecaj krivice,osecas se krivim sto se sve tako brzo dogodilo,sto si mogao mozda drugacije da uradis ili ne? Strah da se nikad nece ponoviti to,da je ovo najbolje od najboljeg,da ce svi nestati...al opet ne treba sebe kriviti,ipak je to do vremena,da do tog vremena...nisi ti kriv sto sve sto je lepo kratko traje.Ipak se treba zapitati,dal je moglo bolje?I biti sretan sto se uopste desiloo...a sad takodje uveriti sebe da ce biti jos takvih dozivljaja,mozda i boljih,a mozda i ne..Ali to je zivot,uvek si na riziku.
Пријавите се на:
Постови (Atom)