Nije prošlo. Samo je postalo drugačije. Bolno drugačije.

I priznao sam tad sebi, gledajući je kako se bori sa gomilom budala, kako hrabro ide kroz život ne okrećući se, kako pada, ali opet ustaje… Priznao sam sebi, nije bila samo dobra, bila je ipak najbolja.

On je tvoj prijatelj, tvoj partner, tvoj branitelj, tvoj pas.
Ti si njegov život, njegova ljubav, njegov vođa.
On će biti tvoj, vjeran i iskren, do posljednjeg daha.
Budi dostojan njegove odanosti...

Zalediš srce, zalediš emocije. Gotovo! Niko ti ne može ništa, možeš se ti igrati sa drugima… Umjesto igračke, postaješ igrač.

Bijesna, obrisala je dlanom suzu. Prokletstvo, ona mrzi kad plače. Što je još gore, mrzi kad plače zbog muškarca.

Ne želim da su neke noći trajale duže, ja želim da se nikad nisu završile.

Zagrli me i ne daj nikom blizu...

- Vrijedila si. Jedina.
- Ja sam jedina vrijedila, ali ti jedini to nisi vidio. A sad je kasno, dragi. Jer ja kad jednom odem više se nikad ne okrenem za sobom. Pogotovo kad zalupim vratima. Onda stvarno nema povratka. I ti to jako dobro znaš. 

Onda kad osjetim da više ne mogu, da je potrošen svaki atom moje snage da popravim nešto što se neda, pustim da sve ide onako kako mora ići, i bude kako mora biti... i shvatim da je to najbolje. Jer ne možeš se boriti sa vjetrom i mjenjati njegov smjer. Tako je i sa sudbinom. Zapisana je. Svakome od nas. I nitko ju ne može promijeniti. Pa tako ni ja.

Ne znam s kim se vi družite, ali ja već više mjeseci, kako sjednem za neki stol, čujem kukanje. Žale se ljudi na novac, na cijene, na penzije, na situaciju ovdje ili tamo, na mlade, na stare... I kukaju...Sve mi je dosadnije, zato, da se viđam i da se srećem. Pa mi je ljepše da se zatvorim u svoju sobu...da prelistam neku poštenu knjigu i da još malo vjerujem, đavo ga odnio, da na svijetu ima i lijepih stvari... A ima ih. Vjerujte.

Za nju su imali običaj reći da je hladna, odbojna, drska. Ali nije bila ni blizu tome. Zapravo, ispod te maske hladne, odbojne i drske djevojke krilo se jedno nježno, dobro biće, sa samo jednom željom, onom koju niko nije uspio saznati, a eto najviše od svega željela je biti voljena.

I te noći kiša je prala prozore. Sprala je sva imena u mojoj glavi, samo tvoje ime je ostalo. A znam, na drugoj strani svijeta kiša je prala i tvoj prozor, sprala je moje ime u tvojoj glavi, a sva druga imena su ostala.

-Kako je tvoja drugarica?
Ne znam,nemam drugaricu.
-Kako nemaš?
Pa ne znam,tako je.
-Ne pričate više? 
Mislim da ne,kažem ti,ne znam.
-Pa kako ne znaš?Šta se dogodilo?Posvađale ste se?
Ne,nismo u svađi,nisam ja ljuta,a ni ona.Nisam je povredila,ni ona mene,nešto grubo,mada donekle jesam povređena.
-Pa kako si povređena kada ništa nije uradila?
Jednostavno,otišla je.Udaljile smo se,ne čujemo se vise. Znaš,nekada je znala,da me zagrli onako najjače kad me vidi,bez ikakvog razloga.Znaš,brisale smo suze jedna drugoj,i manje više se tešile,uglavnom smo više pokušavale da oraspoložimo jedna drugu kada je bilo teško.Znaš,umela je da me zaluđuje po ceo dan,umela je da me nasmeje onda kada to nikome nije uspevao.Bile smo uvek tu jedna za drugu,i u dobru i u zlu.Ona.Ona nije samo moja najbolja drugarica,već je smatram i sestrom.Ali,eto.Udaljile smo se,ne znam kako.Otišla je,pronašla je novo društvo.Zaboravlja me.Eto,to me je povredilo,što je sve te dane bacila u vodu i otišla sa drugima.

Ne volim septembar, hladne noći, ni početke jeseni… Uvek vrate stare uspomene, sećanje na rastanke, na ono što je moglo biti, a nije bilo. Bezbroj pitanja, razloga, starih ljubavi i prijatelja koji su postali stranci. I opet lutaš ulicama davne prošlosti, tražeći odgovore. I po navici, uvek ostaneš bez njih. Ne, ne volim septembar.

Bože meni tako malo treba ispod ovog svetog neba.

"Od početka sam znala tko si ti i što me čeka s tobom, znala sam sve, ali opet sam svjesno ušla u to. Znala sam da si đubre, ali da si ovoliko, e to nisam. Probala sam, pogazio si sva svoja obećanja, opet. Zato te ja napuštam, opet, ali i zauvijek.

Vidio sam je danas u zagrljaju nekog nepoznatog muškarca, smijala se, bila je sretna. Zaboravila me, a ja sam se nekako nadao, da će me ta mala zauvijek čekati. Čekati me dok ja 
proživim život, dok poljubim sve cure u gradu, pozatvaram sve kafane, dočekam jutra sa društvom. Mislio sam da sam mlad da se vežem za nekoga i da ću imati dovoljno vremena i za nju, nekada, kasnije. A eto ona me čekala i nadala se i u suzama utapala svoju bol, dok jednoga dana nije prestala i zauvijek otišla. Sada je ima on, ima njezino srce, ima sve ono što je ona nudila meni, a ja nisam htio uzeti. Upitala me kako sam. Rekao sam joj da sam dobro, da sam sretan. O, koliko je samo snage trebalo da izreknem tu laž. Povjerovala je, a kad bi samo mogla naslutiti koliko skupo plaćam svoju grešku, kako me samo vino može uspavati, kako se budim svako jutro sa nemirom, kako je sanjam i kako je trebam. Bila je jedina koja me iskreno voljela i jedina je koju sam ja iskreno volio i volim, samo vrijeme mi ne ide baš na ruku, kasno sam to shvatio, prekasno. Zavidim njezinom muškarcu, al’ nek’ mi je sretna, zaslužuje to, preživjet ću ja nekako, gledajući je krišom, valjda.

Prava prijateljstva se ne prekidaju ni zbog čega. Ova ostala su nebitna.

Počni se ponašati onako kako se osjećaš. Inače ćeš se osjećati onako kako se ponašaš.

Danas želim da volim! Želim opraštati sebi i opraštati drugima. Danas želim da živim. Bez nametanja briga, strahova ili tuge. Jer, ovaj dan je samo danas! A sutra ko dočeka...

Ne bojim se života ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti.

Ponekad poželim da mogu čitati tvoje misli, ali, onda se zabrinem, jer nisam sigurna da bih mogla podnijeti istinu.

Kad osjetim tvoj dah na vratu, tad zamrzne se vrijeme.

Samo smo jednom mladi, ali cijeli život sjećamo se mladosti.

Znaš li da cijeli svijet je naš? Samo raširi ruke svoje.
Ne boj se, ništa preveliko nije, sve možeš imati širinom duše svoje…

Smij se. Sreća na svakome lijepo izgleda. 

Savršena djevojka je ona koju svi žele, a ne ona koju svi imaju..

Daj svakom danu šansu da bude najljepši u tvom životu.

To što se vidi, ne znači ništa. To je samo maska. To imamo svi.