петак, 13. септембар 2013.

Onda kad osjetim da više ne mogu, da je potrošen svaki atom moje snage da popravim nešto što se neda, pustim da sve ide onako kako mora ići, i bude kako mora biti... i shvatim da je to najbolje. Jer ne možeš se boriti sa vjetrom i mjenjati njegov smjer. Tako je i sa sudbinom. Zapisana je. Svakome od nas. I nitko ju ne može promijeniti. Pa tako ni ja.

Нема коментара:

Постави коментар